U današnje vreme, u našoj
kulturi žene zaista imaju poseban zadatak. On se sastoji u tome da potpuno
prihvate svoju žensku prirodu, da nauče da poštuju sebe i izvidaju duboku ranu
ženstva. Radi se o veoma važnom unutrašnjem putovanju čiji je cilj potpuno
uravnoteženo i celovito ljudsko biće. Kao i većina drugih, ni viteško putovanje
žene nije lako, jer na njemu nema vidljivih putokaza, a ni vodiča. Ne postoji
mapa, navigacijska karta, niti utvrđen datum polaska. Ne radi se o
pravolinijskom putu. To je putovanje koje retko pobira pohvale od strane
spoljašnjeg sveta, štaviše - spoljašnji svet se u njega obično meša i ometa ga.
Put započinje tako što viteškinja kreće u potragu za svojim identitetom. Ovaj „zov" se ne javlja u određenom starosnom dobu, već onda kada staro „ja" postane neprikladno. To se može dogoditi u mladosti, kada devojka napusti dom da bi pohađala fakultet, zaposlila se, krenula na putovanje, ili započela ljubavni odnos. A može da se dogodi i u srednjem dobu, ako se žena razvede, ako se vrati starom poslu ili promeni posao, ako nastavi školovanje ili nenadano zatekne prazno porodično gnezdo. Ili se naprosto dogodi u bilo kom trenutku kada žena shvati da je ono za šta je smatrala sebe izgubilo svaki smisao. Početna etapa putovanja podrazumeva odbacivanje onih delova ženstva koje nose predznak pasivnosti, popustljivosti i neplodotvornosti.
Žene koje žele uspeh u svetu muškaraca često biraju ovaj put s ciljem da razbiju taj mit. One nastoje da dokažu kako umeju da razmišljaju, kako mogu da budu istrajne i emocionalno i finansijski nezavisne.
„Pa dobro, stigla sam tamo gde sam
htela, a šta sada?"
A onda traga za novim
izazovom, vrebajući priliku da napreduje dalje u firmi, da uzme učešća u svakom
novom društvenom događanju i ispuni svaki slobodan trenutak radom. Više ne zna
kako da se zaustavi i kaže ne, osećajući krivicu pri samoj pomisli da bi mogla
razočarati one kojima je potrebna.
Postignuće se pretvorilo u
neku vrstu ovisnosti, pošto se na krilima novostečene moći vinula u neslućene
visine. Istovremeno, upravo u ovoj fazi putovanja žena obično počne da oseća
kako možda gubi kontakt sa samom sobom, ili je iznenada zadesi kakva fizička
bolest ili nesreća.
Tada stane da se pita: „Čemu sve ovo? Postigla sam sve što
sam sebi zacrtala, a osećam se prazno.
Zbog čega me nagriza osećanje
usamljenosti i praznine?
Zašto se osećam prevarenom? Šta sam to usput
izgubila?"
U nastojanju da odagna
negativne asocijacije u vezi sa ženstvom, naša žena-vitez je narušila svoju
unutrašnju ravnotežu i doživela prve povrede i lomove. Ona sada zna da
razmišlja logično i obavlja poslove efikasno, ali je zbog toga morala da
žrtvuje svoje zdravlje, snove i intuiciju. Uz to je možda prekinula odnos sa
svojom najdubljom suštinom, sopstvenom ženskom prirodom. Na kraju oseća žal
zbog nestanka telesne mudrosti, nedostatka vremena za bavljenje porodicom i
kreativnim poduhvatima, zbog kidanja dubljih prijateljskih odnosa sa drugim
ženama ili nemogućnosti da doživi sebe kao „malu devojčicu".
O univerzalnom ženskom
iskustvu: pošto je raskrstila sa starim predstavama o sebi, žena postaje
izgubljena, pometena i duboko potištena, da bi u tim mračnim dubinama okrila
novo ja. Duševni slom tako postaje duhovni proboj.
Нема коментара:
Постави коментар